Category: Obavjesti

Objavljujemo 20 najčešćih pitanja i odgovora o vodi za piće koje je objavio HRT na svome portalu u sklopu projekta Kuda vode vode

SVE ŠTO VAS JE IKADA ZANIMALO O VODI ZA PIĆE – Infogram

autor :  dr. sc. ŽELJKO DADIĆ dipl. ing. – Hrvatski zavod za javno zdravstvo

1. Tko kontrolira zdravstvenu ispravnost vode i kako?

Hrvatski zavod za javno zdravstvo i svi Županijski zavodi za javno zdravstvo putem državnog Monitoringa vode za ljudsku potrošnju ispitaju godišnje oko 12.000 uzoraka vode. Uz ove uzorke putem interne kontrole ovlaštenih laboratorija vodovoda i zavoda ispitaju više od 100.000 uzoraka. U 2014. godini oko 8 % uzoraka nije udovoljavalo zakonskim odredbama, a većina nezadovoljavajućih  uzoraka dolazila je iz tkz. lokalnih vodovoda u kojima nema redovne sanitarne kontrole i kojima u pravilu upravljaju grupe građana, a ne javna komunalna poduzeća.

2. Koliko ljudi u Hrvatskoj ima potencijalno zdravstveno neispravnu vodu?

Procjenjuje se da se u Hrvatskoj 87 % stanovništva opskrbljuje vodom za piće iz javnih vodovoda, 3,5 % iz lokalnih vodovoda i 9,5 % iz bunara, cisterni, gusterni, izvora,… Svi oni stanovnici koji imaju lokalnu i individualnu vodoopskrbu piju potencijalno zdravstveno neispravnu vodu (oko 550.000 stanovnika). 

3. Razlika između zdravstvene ispravnosti i kvalitete vode za piće

Pojednostavljeno – zdravstvena ispravnost vode za piće je odstupanje od neke numeričke vrijednosti (maksimalno dozvoljene vrijednosti). Ukoliko je izmjerena vrijednost manja od te vrijednosti voda ODGOVARA i obrnuto. Kvaliteta vode za piće je subjektivna karakteristika i ona ovisi o individualnoj procjeni pojedinca. Ono što je nekome dobro drugoj osobi može biti loše (npr. okus).

4. Je li u Hrvatskoj potrebno piti vodu iz ambalaže?

Odluka o pijenju vode treba biti individualna i svakom stanovniku treba omogućiti mogućnost izbora. Svaka voda koja nam stoji na raspolaganju mora biti zdravstveno ispravna. Da li njena kvaliteta odgovara pojedincu ili ne, to je individualna odluka. Zbog toga je pijenje vode iz boce pitanje standarda ili statusa, a ne nužnosti ili potrebe. Ne zaboravimo da danas na tržištu imamo mineralne, izvorske i stolne vode, a svaka od ovih voda više ili manje se senzorski razlikuje.

5. Razlika između vode iz vodovoda s jedne strane  i mineralnih i izvorskih voda s druge strane

Temeljna razlika između ove dvije vrste voda je da vodu iz vodovoda moramo dezinficirati, a mineralne i izvorske vode ne smijemo dezinficirati. To znači da u ambalažu (mineralna i izvorska voda) dolazi djevičanski čista voda. Ove vode su rijetkost i zbog toga su i znatno skuplje od vode iz vodovoda.

6. Razlika između mineralne, izvorske i stolne vode

Generalno gledajući mineralne i izvorske vode razlikuju se u količini otopljenih iona. Ovo ne vrijedi uvijek, jer i neke na prvi pogled izvorske vode mogu biti od nadležnog tijela proglašene mineralnom vodom (ako imaju nešto u svome sastavu što ih svrstava u ovu kategoriju). Stolna voda je voda koja se proizvodi od vode za ljudsku potrošnju i/ili prirodne mineralne i/ili prirodne izvorske vode uz moguće dodavanje i/ili smanjivanje jedne ili više dopuštenih tvari.

7. Dobre i loše osobine dezinfekcije vode

Temeljna svrha dezinfekcije je sprječavanje nastanka hidričnih epidemija. Negativne posljedice dezinfekcije vode mogu biti stvaranje nusprodukata dezinfekcije i stran miris. Ove loše osobine vrlo lako su rješive ako se upotrebi optimalno dezinfekcijsko sredstvo za taj tip vode. Stran miris neće biti prisutan ako nivo dezinficijensa držimo pod kontrolom. Ako neki potrošači i osjete stran miris mogu ga lagano reducirati s par kapi limuna ili s par zrnaca vitamina C.

8. Kakve je boje klor i može li ga se senzorski prepoznati?

Elementarni klor je plin zelenkastožute boje. Pritiskom i hlađenjem lako se pretvara u žutu tekućinu normalnog vrelišta. Maksimalno dozvoljena količina klora u vodi za piće je 0,5 mg/l.  U ovoj količini prosječan potrošač ga senzorski osjeti. Ova vrijednost vrijedi u cijeloj Europi. U SAD ova vrijednost je 4 mg/l (osam puta više nego u Europi), a  što je granica kada klor može štetno djelovati na zdravlje.

9. Znači li bijelo obojenje – onečišćenje vode klorom?

Bijelo obojenje nije nastalo od klora već je rezultat ulaska zraka u vodoopskrbni sustav. Najbolji dokaz je taj što nakon vremena manjeg od minute ova boja nestane iz čaše. Potrebno je odzračiti vodoopskrbni sustav.

10. Što je to tvrdoća vode i je li tvrda voda loša za zdravlje ljudi?

Pojednostavljeno – tvrdoća vode je suma kalcijevih i magnezijevih anorganskih soli prisutnih u vodi (karbonati, bikarbonati, sulfati, nitrati,…). Iz razloga što su kalcij i magnezij biogeni elementi njihova povišena količina ni u kojem slučaju ne može štetno djelovati na zdravlje, nego baš obrnuto. Ljudski organizam ima mehanizam s kojim može uzeti potrebnu količinu, a ostatak izbaciti. S druge strane tvrdoća vode vrlo štetno djeluje na bojlere, kotlove, radijatore,  aparata za kavu…  

11. Što je to kamenac?

Kamenac je naslaga minerala koji se prvenstveno sastoji od kalcijevih i magnezijevih soli – tvrdoća vode i on nastaje grijanjem vode. Kamenac ne može nastati u organizmu, jer organizam uzima kalcijevih i magnezijevih iona onoliko koliko treba, a višak izbacuje.

12. Ima li poveznice između tvrdoće vode i stvaranja kamenca na bubrezima, žuči…?

Nema nikakve poveznice. Tvrdoća vode je suma anorganskih soli kalcija i magnezija (karbonati, bikarbonati, sulfati, nitrati,…), a kamenac u bubrezima i žući je organskog porjekla (oksalati, salicilati,…). Jedan od savjeta spriječavanja stvaranja kamenaca je piti više tekućine, najbolje vode. Da bi se spriječilo nastajanje cistinskih kamenaca, bolesnici trebaju svaki dan piti dovoljno vode kako bi smanjili količinu cistina koji ulazi u mokraću. 

13.   Je li potrebno koristiti uređaje za uklanjanje otopljenih tvari u vodi?

S jedne strane ukloniti ili smanjiti količinu nekih iona u vodi obavlja sam vodovod ako je sadržaj viši od propisanog (npr, deferizacija, demanganizacija, dearsenizacija,…). S druge strane  za uklanjanje nečeg što je unutar zakonskih propisa npr. tvrdoće iz vode nema nikakvog zdravstvenog razloga. Naime uklanjanje tvrdoće vode znači uklanjanje biogenih elemenata kalcija i magnezija, a koje bi kasnije trebali uzimati putem tableta, praška… što je besmisleno. 

14. Je li zdravstveno prihvatljivo piti demineraliziranu vodu?

Pijenje demineralizirane vode (vodljivost ispod 10 µS/cm) zdravstveno je štetno, a može biti i opasno zbog poremećaja elektrolita ukoliko se ne unose nekim drugim putem (npr. hranom). Tako npr. zbog smanjenja unosa natrija može doći do hiponatremije (simptomi –povraćanje, konvulzije, koma).

15. Je li pokus s elektrodama dokaz onečišćenja vode?

Pokus s elektrodama (željeznom i cinkovom) je pokus elektrolize gdje voda služi kao elektrolit i u ovisnosti o količini otopljenih tvari u vodi dolazi do taloženja željeznog oksida. Ovaj pokus dokazuje količinu otopljenih tvari i nije povezan s kvalitetom vode. Baš obrnuto jer npr. najkvalitetnije mineralne vode u kojima je otopljeno najviše iona pokazati će najbrže taloženje željeznog oksida za razliku od destilirane vode (npr. za pegle) u kojoj neće doći do nikakvog taloženja jer nema otopljenih iona pa time i ni do elektrolize.

16. Što je to maksimalno dozvoljena koncentracija (MDK-vrijednost) neke tvari u vodi?

To je brojčana vrijednost koja se nalazi u propisima i koja se ne bi trebala preći.  Ona je dobivena na temelju dosadašnjih toksikoloških, epidemioloških i drugih ispitivanja. Pojednostavljeno to znači da ako je ova vrijednost za neku tvar 1 mg/l i ukoliko veći broj ljudi (najčešće sto tisuća ili milion) ljudi pije po dvije litre vode dnevno (s tom koncentracijom) da će jedan od njih oboljeti od npr. karcinoma želuca.

17. Je li mutnoća vode – onečišćenje vode i  može li se spriječiti?

Povremena pojava mutnoće normalna je posljedica nakon velikih oborina (naročito u krškim područjima). To je senzorsko onečišćenje i može indirektno utjecati na zdravlje, jer u zamućenoj vodi klor se više troši na oksidaciju organske tvari. Kao posljedica toga može doći do nedostatka klora i samim time nedostatka njegovog baktericidnog djelovanja. Pojava mutnoće ne da se spriječiti, ali se mutnoća da ukloniti različitim tehnološkim postupcima (taloženje, višestruka filtracija, centrifugiranje,…).

18. Je li sadržaj arsena u vodi u Slavoniji rezultat onečišćenja kao posljedica ljudskog djelovanja?

Pojava arsena u Istočnoj Slavoniji nije posljedica ljudskog djelovanja već je to rezultat sastava tla kroz koji ta voda prolazi. Povišen sadržaj arsena prisutan je u vodama susjednih zemalja (južne Mađarske i Vojvodine u Srbiji).

19. Hoće li se u Hrvatskoj razina arsena sniziti na zakonsku dozvoljenu granicu i kako?

Hrvatska je dobila preporuku od Europske komisije da smanji količinu arsena ispod 10 ug/l do 2018. godine. Isto je dobila i Mađarska, jer dovođenje u prihvatljive granice je veliki i skupi zahvat.  Hrvatska to rješava uključivanjem novih crpilišta bez arsena (Sikirevci za područje Vinkovaca) ili uporabom novih tehnologija (Osijek, Donji Miholjac..).

20. Je li sadržaj fluorida u vodi za piće takav da može protektivno djelovati na pojavu karijesa?

Dokazano je da fluoridi u vodi mogu protektivno djelovati na pojavu karijesa. Zbog toga se negdje u Svijetu (ali ne u Hrvatskoj) kao dezificijens vode za piće upotrebljavaju spojevi s fluorom. Optimalan sadržaj fluorida u vodi za piće u kontinentalnoj Hrvatskoj je 1,2 mg/l F, a u priobalnoj 1 mg/l F. Nažalost ovakvu količinu, ni približno, ne sadrži niti jedna vodovodna voda u Hrvatskoj pa se preporuča djeci do 14 godina nadomjestiti potrebne dnevne količine putem tableta.

Kako bi se izbjegla opasnost od smrzavanja vode, vodoopskrbni sustav je projektiran na način da je osiguran kontinuirani protok vode, a vodovodne cijevi se polažu na propisanu dubinu unutar tla gdje su temperature više od temperature zraka.

Korisnici su dužni u zimskim uvjetima zaštititi od smrzavanja vodomjer i instalacije priključka u vodomjernom oknu.

Kako se ne bi morali preko zime suočiti s troškom kojeg uzrokuje puknuće smrznute cijevi internih vodovodnih instalacija (pogotovo ako su cijevi plitko postavljene ili prolaze negrijanim dijelovima objekta kao što su garaže, podrumi i dvorišta), pročitajte važne savjete da se izbjegne smrzavanje vodovodne cijevi u vašem domu:

• Provjerite jesu li vodomjerna okna dobro zatvorena, a u slučaju ekstremno niskih temperatura zaštitite instalacije unutar vodomjernih okna npr. dekama, tkaninama, stiroporom ili staklenom vunom.
• Ispustite vodu iz slavina u dvorištu.
• Interne vodovodne cijevi koje nisu na propisnoj dubini a vode do garaža i dvorišnih objekata koji se ne griju, ispraznite ili toplinski izolirajte npr. filcom ili građevinskom folijom.
• U vikendicima i ostalim objektima koji se ne koriste redovito ili u kojima nitko ne stanuje, te ako odlazite na duži put, zatvorite ventil iza vodomjera i ispustite vodu kako bi s spriječilo smrzavanje vode.
• Pripazite da se vodomjeri ne smrznu u prostorima s nezaštićenim otvorima (razbijeni prozori i sl.)
• Pronađite ventil iza vodomjera kako biste na vrijeme zatvorili dotok vode u slučaju puknuća cijevi i time smanjili materijalnu štetu.

Sustavi javne odvodnje projektirani su za vodu, ljudski otpad i toaletni papir. Ostali otpad u kanalizaciji može uzrokovati začepljenja i oštećenja sustava javne odvodnje i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.
Otpad koji završava u kanalizaciji kroz WC, sudoper ili slivnike može završiti u našim rijekama. Pomoći ćete u zaštiti okoliša slijedeći ove odgovarajuće prijedloge za odlaganje otpada:

U svom domu ili na poslu

Bacite sljedeći otpad u kantu za smeće gdje i pripada, umjesto u kanalizaciju:

• opuške od cigareta
• zubni konac
• dlake
• gume za žvakanje
• krpe
• plastične vrećice
• žilete
• tampone
• prezervative
• higijenske uloške
• pelene
• štapiće za uši
• kozmetiku / šminku
• vlažne maramice (često reklamirane i označene kao biorazgradive)
• ostatke hrane – Koristite mrežicu za sudoper koju možete isprazniti u kantu za smeće. Najbolje rješenje je kompost.
• biljne i životinjske masti i ulja – Ove tvari mogu uzrokovati začepljenja kanalizacije u vašem domu i u sustavu javne odvodnje, te uzrokovati povrate kanalizacije. – Umjesto da prolijete ulje ili mast u sudoper najbolje rješenje je skupiti npr. u prazne konzerve ili prazne boce od mlijeka i predati vašem skupljaču otpada, a lonce i tave obrisati papirom i baciti taj papir u kantu za smeće.

U svom dvorištu i na ulici

Nečistoće se oborinama ispiru s tla u ulične slivnike, te na kraju završavaju u rijekama, stoga:

• Redovito provjeravajte svoje vozilo kako bi bili sigurni da nema istjecanja opasnog otpada poput ulja, antifriza ili benzina.
• Ne bacajte pokošenu travu, lišće i ostali otpad iz dvorišta u rijeku ili u ulične slivnike.

U javnu odvodnju se ne smiju ispuštati krute i viskozne tvari, koje same ili u kontaktu sa drugim tvarima mogu prouzročiti smetnje u protoku vode kroz cijevi ili druge smetnje u radu uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kao što su:

• pepeo, slama
• otpad od proizvodnje alkoholnih pića
• otpaci i strugotine metala, plastike i drva, stabla
• meso, životinjske utrobe
• vapneni mulj, ostaci vapna, otpad od proizvodnje piva, konzervi i destilacija i sl.
• cementni mulj, ostaci betona kod proizvodnje betona, tvari koje nastaju čišćenjem i održavanjem betonara i asfaltnih baza, plivajuće tvari i drugo.

Opasni otpad, kemikalije i lijekovi

Mnoge kemikalije mogu oštetiti kanalizaciju u vašem domu i sustav javne odvodnje. Naš uređaj za pročišćavanje ih ne može sve ukloniti stoga mogu završiti u rijeci i ugroziti vodeni okoliš.

Ove potencijalno opasne tvari ne smiju se bacati u kantu za smeće niti u kanalizaciju – potrebno ih je posebno zbrinuti:

• lijekovi – treba ih odnijeti u najbližu ambulantu, dom zdravlja ili ljekarnu i odložiti u za to specijalizirane spremnike.
• kisele i alkalne, agresivne i ostale štetne tvari koje nepovoljno djeluju na materijal od kojeg je izgrađen sustav odvodnje.
• tvari, koje same ili u kontaktu sa drugim tvarima mogu izazvati smetnje i opasnost po zdravlje ili život ljudi ili spriječiti ulaz u kanale, objekte i uređaje radi održavanja i popravka kao što su: zapaljive i eksplozivne tekućine, štetni i plinovi neugodnog mirisa (sumporovodik, sumporni dioksid, dušikovi oksidi, cijanidi, klor i drugi).
• Boje i lakovi te onečišćena ambalaža također se ne smiju bacati u kanalizaciju, već ih treba odnijeti na mjesto za zbrinjavanje posebnog otpada.

Kad god je moguće koristite boje na bazi vode jer su manje štetne za okoliš. Nakon njihova korištenja najprije skinite boju s četke ili valjka krpom ili ih isperite u vrtu.
Ako koristite uljane boje, četke i valjke treba najprije očistiti razrjeđivačem, a mješavinu boje i razrjeđivača treba ostaviti da ispari i talog baciti u kantu.